Ispunjen ponosom gasim internet. Lijepo je biti na godišnjem odmoru. Zavaljen u lobby baru (ma kaj to značilo) grickam čips i pijuckam coca-colu. Nije zero. Niti sto reklama dnevno nemože me uvjeriti da je zero coca-cola stvarno coca-cola. Švabi su na mineral waseru, Talijani loču dobra i skupa vina, Čeha nema, Hrvati u tragovima. Badava ti druže Tito, Istra je okupirana. Nije to Poreč, to je Porenzo. I koliko me to nekada smetalo danas na to gledam drugačije. Promijeni se čovjek, godine ipak čine svoje.

Barmen Bruno kuži da se nešto dogodilo, bura i dalje tuče, suncu ni traga a ja nasmijan. Čarobna legradska demokracija nadjačala je Vakulinu lošu prognozu za ostatak tjedna. Imamo predsjednika! Šuškalo se da bi, kak bilo da se okrene, HSS mogel dobiti predsjednika, pardon predsjedničko mjesto. To kaj izborni rezultati baš ne govore tome v prilog nije baš previše bitno. Bitno je napraviti dobru trgovinu, bi se reklo koaliciju iliti po hrvatski, povezivanje ljudi i organizacija oko zajedničkih interesa. Predsjednik općinskoga vijeća je na opće iznenađenje izabran aklamacijiom svih članova vijeća. Značajan je to korak naprijed znamo li da se postizborna zategnutost približila na korak do incidentnosti. Koji su to zajednički interesi općinskih političkih organizacija da stranka koja dobije najmanje glasova uzme mjesto predsjednika pokazati će vrijeme.

Ili je samo u pitanju činjenica da između 11 općinskih vijećnika baš i nije bilo previše "štofa" za tako značajnu funkciju. Bilo kako bilo "mali" je Ivica zaista hrabro otvorio Pandorinu kutiju.

E, pa Bruno daj još jednu rundu. Nada ipak postoji!